TROMJESEČNI NEFINANCIJSKI SEKTORSKI RAČUNI UKUPNOGA GOSPODARSTVA I SEKTORA INOZEMSTVA
METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA
Izvori i metode prikupljanja podataka
Izvori podataka za obračun tromjesečnih nefinancijskih sektorskih računa jesu: podaci nacionalnih računa; podaci Ministarstva financija (MINFIN-a) – tromjesečni financijski izvještaji proračuna i proračunskih korisnika; podaci Hrvatske narodne banke (HNB-a) – platna bilanca; statističke informacije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO-a) i Središnjeg registra osiguranika (Regosa) – tromjesečni podaci o doprinosima drugog stupa i isplata nasljednicima; podaci Raiffeisen mirovinskoga osiguravajućeg društva (RMOD-a) – isplaćene mirovine iz II. stupa; Hrvatskoga mirovinskoga osiguravajućeg društva (HRMOD-a) – isplaćene mirovine iz II. stupa; Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA-e) – podaci obveznih mirovinskih fondova, dobrovoljnih mirovinskih fondova, otvorenih investicijskih fondova s javnom ponudom (UCITS-a) i alternativnih financijskih fondova (AIF-a) te naknada za upravljanje; podaci društava za osiguranje; podaci Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju – tromjesečni podaci o subvencijama iz EU-a; Središnjega klirinškoga depozitnog društva (SKDD-a) – podaci o dividendama; te izvještaja GFI-NPISH – polugodišnjega financijskog izvještaja neprofitnih institucija.
Obuhvat
Obračun obuhvaća sve kategorije prema konceptu Sustava nacionalnih računa (SNA-e 2008) i Europskog sustava nacionalnih računa (ESA-e 2010). Sektorska podjela temelji se na europskoj sektorskoj klasifikaciji koja je definirana u priručniku Europski sustav nacionalnih računa (ESA 2010). Ta je klasifikacija u skladu s međunarodnom sektorskom klasifikacijom definiranom u Sustavu nacionalnih računa 2008 (SNA 2008).
Definicije
Tromjesečni nefinancijski sektorski računi dio su sustava nacionalnih računa koji pružaju opis gospodarstva općenito i transakcija između osoba, poduzeća i institucija. Nacionalni računi također uključuju transakcije između Hrvatske i ostatka svijeta. Koherentne tromjesečne vremenske serije dostupne su od prvog tromjesečja 1999.
Tromjesečni sektorski nefinancijski računi daju pregled aktivnosti i razvoja hrvatske ekonomije te sadržavaju ključne pokazatelje kao što su bruto dodana vrijednost (BDV), potrošnja, investicije, izvoz i uvoz te zarade i prihodi od imovine i dobiti.
Revizije su bitan dio dobre prakse proizvodnje tromjesečnih i godišnjih podataka nacionalnih računa (NA). One omogućuju statističarima da korisnicima pružaju pravodobne i što točnije podatke. Navedena statistička područja podatke prikupljaju iz velikog broja različitih izvora podataka, koji se usklađuju na temelju dogovorenog skupa međunarodnih smjernica. Podaci iz različitih izvora koji se koriste za procjenu makroekonomskih agregata prikupljaju se na različitim razinama pravodobnosti, pri čemu je u slučaju strukturnih izvora potrebno do tri godine ili više.
Državni zavod za statistiku također proizvodi i šalje Eurostatu tablice s podacima o nefinancijskim računima po sektorima (godišnjima i tromjesečnima), koje trebaju biti usklađene s drugim tablicama. Cilj je potpuna usklađenost glavnih agregata (podataka o bruto domaćem proizvodu (BDP-u)) i glavnih agregata opće države na godišnjoj i tromjesečnoj razini: za tromjesečne podatke pri svakom slanju tromjesečnih podataka, a za godišnje podatke u rujnu, kad su podaci o BDP-u te statistici državnih financija (GFS-u) i proceduri prekomjernoga proračunskog manjka (EDP-u) potpuno revidirani i usklađeni. U razdoblju EDP klarifikacije, nakon izvještavanja o EDP-u u ožujku i rujnu, moguće su revizije podataka GFS-a pa se u području tromjesečnih i godišnjih sektorskih računa mogu pojaviti nekonzistentnosti između BDP-a i GFS-a. Korisnici statističkih podataka obavještavaju se o revizijama na internetskim stranicama Državnog zavoda za statistiku u skladu s Revizijskom politikom za područje statistike nacionalnih računa i državnih financija / statistike prekomjernoga proračunskog manjka.
Grupiranje institucionalnih jedinica provodi se na temelju njihovih osnovnih funkcija, ponašanja i ciljeva za koje su osnovani. Te grupe nazivaju se institucionalnim sektorima ili, kraće, sektorima. Svaka institucionalna jedinica pripada samo jednom sektoru, a svaki je sektor podijeljen u podsektore (ili supsektore) prema kriterijima bitnima za taj sektor. Nefinancijski sektorski računi na tromjesečnoj osnovi sastavljaju se za tri sektora ekonomije, što je u skladu s transmisijskim programom za zemlje koje imaju manje od 1% BDP-a EU-a.
Osnovna podjela provedena je za tri sektora:
- sektor ukupnoga gospodarstva (S.1)
- sektor opće države (S.13)
- sektor inozemstva (S.2).
Sektor ukupnoga gospodarstva (S.1) čine sektor nefinancijskih društava (S.11), sektor financijskih društava (S.12), sektor opće države (S.13), sektor kućanstava (S.14) i sektor neprofitnih ustanova koje služe kućanstvima (NPUSK), S.15.
Sektor opće države (S.13) sastoji se od institucionalnih jedinica koje su netržišni proizvođači i čija je proizvodnja namijenjena individualnoj i kolektivnoj potrošnji, a financiraju se iz obveznih plaćanja jedinica koje pripadaju drugim sektorima, te institucionalnih jedinica koje se uglavnom bave redistribucijom nacionalnog dohotka i bogatstva.
Sektor inozemstva (S.2) sastoji se od nerezidentnih jedinica koje obavljaju transakcije s rezidentnim institucionalnim jedinicama ili imaju druge ekonomske veze s rezidentnim jedinicama. Njihovi računi omogućuju opći pregled ekonomskih veza između nacionalnoga gospodarstva i inozemstva. Tu su uključene institucije EU-a i međunarodne organizacije.
Klasifikacija računa
Za svaki od tri sektora sastavljaju se sektorski računi koji prikazuju sve relevantne transakcije i stavke bilance. Za institucionalne sektore relevantno je sljedećih šest računa.
1. Račun proizvodnje: prikazuje dodanu vrijednost koja je stvorena u rezidentnim proizvodnim jedinicama.
2. Račun stvaranja dohotka: govori o tome koliki dio bruto dodane vrijednosti (BDV-a) ostane po svakom sektoru, u obliku poslovnog viška ili mješovitog dohotka, nakon plaćanja zaposlenika i poreza, a prije neto vlasničkih dohodaka.
3. Račun primarne raspodjele (alokacije) dohotka: promatra institucionalne sektore kao primatelje primarnog dohotka (dohodak koji rezidentne institucionalne jedinice primaju zbog sudjelovanja u procesu proizvodnje te vlasnički dohodak od financijske aktive ili opipljive neproizvedene aktive). Taj račun prikazuje kako poslovni višak (mješoviti dohodak) i neto primarni dohoci rezultiraju bruto nacionalnim dohotkom.
4. Račun sekundarne raspodjele dohotka pokazuje kako se bilanca primarnog dohotka jednoga institucionalnog sektora alocira preraspodjelom tekućih poreza na dohodak, bogatstva itd., socijalnih doprinosa i naknada (isključujući socijalne transfere u naturi) te ostalih tekućih transfera.
5. Račun uporabe raspoloživog dohotka: uključuje izdatke za finalnu potrošnju koji financiraju različiti sektori (kućanstva, opća država i neprofitne ustanove koje služe kućanstvima). Izravnavajuća stavka računa uporabe raspoloživog dohotka jest štednja.
6. Kapitalni račun bilježi stjecanje umanjeno za otuđenje nefinancijske aktive rezidentnih jedinica i mjeri promjene neto vrijednosti zbog štednje (posljednja izravnavajuća stavka u tekućim računima) i kapitalnih transfera.
Izravnavajuće stavke računa sektora
Izravnavajuće stavke zbirni su pokazatelji za potrebe makroekonomskih analiza i usporedaba u vremenu i prostoru. Nefinancijski sektorski računi temelje se na slijedu računa po institucionalnim sektorima. Ti su računi tekući i dio su računa akumulacije – računa kapitala. Tekući računi odnose se na proizvodnju, distribuciju i preraspodjelu dohotka i njegovo korištenje u obliku finalne potrošnje. Oni omogućuju obračun štednje, koja je bitan čimbenik akumulacije.
Bruto domaći proizvod (BDP, B1GQ) po tržišnim cijenama krajnji je rezultat proizvodne aktivnosti rezidentnih proizvodnih jedinica. Može se definirati na sljedeća tri načina.
(a) Proizvodni pristup: BDP je zbroj bruto dodane vrijednosti različitih institucionalnih sektora ili različitih djelatnosti uvećan za poreze i umanjen za subvencije na proizvode (koje se ne dodjeljuju sektorima i djelatnostima). On je također izravnavajuća stavka u računu proizvodnje ukupnoga gospodarstva.
(b) Rashodovni pristup: BDP je zbroj krajnjih uporaba roba i usluga koje su proizvele rezidentne institucionalne jedinice (finalna potrošnja i bruto investicije) uvećan za izvoz i umanjen za uvoz roba i usluga
(c) Dohodovni pristup: BDP je zbroj uporaba u računu stvaranja dohotka ukupnoga gospodarstva (naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjen za subvencije, bruto poslovni višak i mješoviti dohodak ukupnoga gospodarstva).
Bruto poslovni višak (B2G) prihod je koji je rezultat aktivnosti prije uzimanja u obzir kamata, rente i drugih troškova koje treba platiti ili primiti institucionalna jedinica. To je dio dohotka koji proizlazi iz kapitala koji se koristi u procesu proizvodnje te je osnova za izračun udjela dobiti, ključnog pokazatelja uspješnosti nefinancijskih trgovačkih društva.
Bruto mješoviti dohodak (B3G) ukupnoga gospodarstva jednak je bruto mješovitom dohotku sektora kućanstva.
Bruto nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama) (B5G) ukupan je primarni dohodak koji primaju rezidentne institucionalne jedinice: naknade zaposlenicima, porezi na proizvodnju i uvoz umanjeni za subvencije, vlasnički dohodak (potraživanja minus dugovanja), (bruto ili neto) poslovni višak te (bruto ili neto) mješoviti dohodak. Bruto nacionalni dohodak (po tržišnim cijenama) jednak je BDP-u umanjenomu za primarni dohodak koji plaćaju rezidentne jedinice nerezidentnim institucionalnim jedinicama te uvećanomu za primarni dohodak koji primaju rezidentne institucionalne jedinice od sektora inozemstva.
Bruto raspoloživi dohodak (B6G) jest dohodak dostupan cjelokupnom gospodarstvu ili pojedinačnom sektoru za potrošnju i štednju. Bruto raspoloživi dohodak ukupnoga gospodarstva zbroj je raspoloživog dohotka svih institucionalnih sektora i jednak je nacionalnom dohotku, usklađenomu za tekuće transfere između rezidentnih i nerezidentnih jedinica (plus primljene iz inozemstva minus plative u inozemstvu). Tekući su transferi tekući porezi na dohodak, bogatstvo itd., socijalni doprinosi i naknade te drugi tekući transferi. Bruto raspoloživi dohodak posebno je važan za sektor kućanstava jer visina dohotka uvelike utječe na razinu potrošnje kućanstva, što je jedan od ključnih kriterija materijalnog blagostanja.
Bruto prilagođeni raspoloživi dohodak (B7G) izvodi se iz bruto raspoloživog dohotka institucionalne jedinice ili sektora dodavanjem vrijednosti socijalnih transfera u naturi koje ta jedinica ili sektor prima i oduzimanjem vrijednosti socijalnih transfera u naturi koje plaća ta jedinica ili sektor.
Bruto štednja (B8G) dio je bruto raspoloživog dohotka koji se ne troši kao izdatak krajnje potrošnje. Bruto štednja jest veza između tekućeg računa i računa akumulacije. Njezina je vrijednost pozitivna ako je vrijednost raspoloživog dohotka veća od vrijednosti finalne potrošnje odnosno negativna ako je vrijednost raspoloživog dohotka manja nego vrijednost konačne potrošnje.
Saldo inozemnog računa za robe i usluge (B11) razlika je između uvoza roba i usluga te izvoza roba i usluga. Pozitivna vrijednost pokazuje da je ukupno gospodarstvo ostvarilo višak sa sektorom inozemstva u trgovini robama i uslugama. Saldo inozemnog računa za robe i usluge izravnavajuća je stavka eksternog računa roba i usluga koja je dio sektora inozemstva. Njegova je vrijednost prikazana iz perspektive sektora inozemstva (sa suprotnim predznakom).
Saldo tekućeg računa inozemstva (B12) jest suficit (ako je pozitivan) ili deficit (ako je negativan) ukupnoga gospodarstva sa sektorom inozemstva u tekućim transakcijama (trgovina dobara i usluga, primarno dohoci i tekući transferi). Saldo tekućeg računa inozemstva izravnavajuća je stavka vanjskog računa primarnih dohodaka i tekućih transfera te je prikazana iz perspektive sektora inozemstva.
Neto uzajmljivanje (+)/neto pozajmljivanje (–) (B9) izravnavajuća je stavka kapitalnog računa i važna poveznica između nefinancijskih i financijskih računa. Izravnavajuća stavka kapitalnog računa konceptualno je identična izravnavajućoj stavci financijskog računa. Diskrepancija između financijskoga i nefinancijskog računa uglavnom je posljedica različitih podataka i izvora koji se koriste u obračunu nefinancijskih i financijskih računa. Ovaj indikator pokazuje, ako je pozitivan, neto resurse koje ukupno gospodarstvo stavlja na raspolaganje sektoru inozemstva ili, ako je negativan, neto resurse koje ukupno gospodarstvo dobiva iz sektora inozemstva.
Pozitivna vrijednost indikatora za određeni institucionalni sektor znači da taj sektor (izravno ili neizravno) financira druge sektore, a negativna da posuđuje iz drugih sektora. Taj je pokazatelj također poznat kao suficit (+)/deficit(-). Neto pozajmljivanje (+) / neto zaduživanje (-) ukupnoga gospodarstva jednako je neto pozajmljivanju (+) / neto zaduživanju (-) ostatka svijeta, ali sa suprotnim predznakom.