Računi emisija u zrak

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

Izvori i metode prikupljanja podataka

Izvori podataka za račune emisija u zrak jesu kompilacija podataka Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije.

Računi emisija u zrak jedan su od nekoliko fizičkih modula Eurostatova programa europskih ekonomskih računa okoliša. Obuhvaćeni su Uredbom (EU) br. 691/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2011. o europskim ekonomskim računima okoliša.

Računi emisija u zrak bilježe tokove plinovitih i čestičnih materijala ispuštenih u atmosferu koji nastaju kao posljedica gospodarskog djelovanja (proizvodne djelatnosti poslovnih subjekata i privatnih kućanstava) na način opisan u Europskom sustavu nacionalnih računa (ESA) i temelje se na načelu rezidentnosti.

Osnova za proračun emisija prema gospodarskim djelatnostima (Nacionalna klasifikacija djelatnosti, verzija 2007.), odnosno prema načelu rezidentnosti, jesu podaci iz:

1. Izvješća o inventaru stakleničkih plinova na području Republike Hrvatske prema Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i Kyotskom protokolu

2. Informativnog izvješća o inventaru emisija onečišćujućih tvari u zraku na području Republike Hrvatske prema Konvenciji o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (CLRTAP) i Direktivi o nacionalnim gornjim granicama emisije za određene onečišćujuće tvari (NECD)

3. Računa fizičkog toka energije (upitnik PEFA).

O razlikama između računa emisija u zrak i podataka iz službenih nacionalnih inventara emisija u zrak izvješćuje se preko veznih stavaka (''bridging items''). Razlika je posljedica primjene dvaju metodoloških koncepata: rezidencijalnoga i teritorijalnog pristupa. U skladu s definicijom ekonomske granice sustava utemeljene na konceptu rezidentnosti, računi emisija u zrak na nacionalnoj razini isključuju emisije koje unutar nacionalnog teritorija ispuštaju nerezidenti (kao što su turisti i inozemni prijevoznici), dok uključuju emisije u inozemstvu rezidentnih jedinica. Glavni izvor za izračun veznih stavaka je Račun fizičkog toka energije.

Podaci u inventarima prikazani su u pet glavnih sektora (energetika, industrijski procesi i uporaba proizvoda, poljoprivreda, LULUCF i otpad). Za izračun emisija po gospodarskim djelatnostima koriste se određeni nacionalni podaci (službeni podaci Državnog zavoda za statistiku, podaci o djelatnostima i emisijama direktnih i indirektnih stakleničkih plinova, podaci iz Registra onečišćavanja okoliša, podaci iz energetske bilance, podaci o fluoriranim stakleničkim plinovima i podaci iz izvješća o emisijama onečišćujućih tvari u zrak) koji pomažu u povezivanju kategorija izvornih podataka i standardnih ekonomskih klasifikacija.

Definicije

Emisije u zrak jesu fizički tokovi ostataka plinovitih tvari ili čestičnih materijala iz gospodarstva (procesa proizvodnje ili potrošnje) koje onečišćuju atmosferu. Emisije u zrak obuhvaćaju emisije stakleničkih plinova CO₂, N₂O, CH₄, HFC, PFC i SF₆ NF₃ te emisije onečišćivača zraka NO_X, SO_X, NH₃, NMHOS, CO, PM_2,5 i PM₁₀.

Kratice

CH₄             metan

CO              ugljikov monoksid

CO₂             ugljikov dioksid

EU               Europska unija

Eurostat       Statistički ured Europske unije

Gg               gigagram (1 gigagram = 1 kilotona)

HFC             hidrofluorougljikovodik

LULUCF       Korištenje zemljišta, promjene u korištenju zemljišta i šumarstvo

Mg              megagram (1 megagram = 1 tona)

NH₃             amonijak

NMHOS       nemetanski hlapivi organski spojevi

N₂O             didušikov oksid

NO_X             dušikovi oksidi

PFC             perfluorougljikovodik

PM_2,5           lebdeće čestice (manje od ili jednake 2,5 mikrona)

PM₁₀            lebdeće čestice (manje od ili jednake 10 mikrona)

SF₆ NF₃       sumporni heksafluorid i dušikov trifluorid

SO_X             sumporovi oksidi

t                  tona