PUNOLJETNI POČINITELJI KAZNENIH DJELA

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

Izvori i metode prikupljanja podataka

Na temelju Zakona o službenoj statistici (NN, br. 25/20., 155/23. i 124/25. – ispr.) podaci o kriminalitetu punoljetnih prijavljenih, optuženih i osuđenih osoba prikupljaju se redovitim statističkim istraživanjima koja se provode sljedećim statističkim izvještajima: Statistički izvještaj za punoljetnu osobu protiv koje je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen (obrazac SK-1) i Statistički izvještaj za optuženu punoljetnu osobu protiv koje je kazneni postupak pravomoćno završen (obrazac SK-2).

Statističke izvještaje popunjavaju nadležna državna odvjetništva nakon donošenja konačne odluke te županijski i općinski sudovi koji sude u prvom stupnju nakon što je postupak pravomoćno završen. Jedinice promatranja su punoljetni počinitelji kaznenih djela, koji mogu biti počinitelji, supočinitelji, poticatelji ili pomagatelji.

Ako jedna osoba počini nekoliko kaznenih djela (stjecaj), kao glavno djelo uzima se najteže kazneno djelo. Kad nekoliko osoba sudjeluje u počinjenju jednoga kaznenog djela, svaki se sudionik (počinitelj) smatra jedinicom promatranja. U tom slučaju svako će se djelo evidentirati kao obilježje za svakog sudionika, s tim što se odgovorom na posebno pitanje utvrđuje je li riječ o sudioništvu.

Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.). Spomenutim Zakonom, osim što su uvedeni novi i preinačeni postojeći opći instituti materijalnoga kaznenog prava, propisan je i novi katalog kaznenih djela.

Obuhvat

Statističkim istraživanjima obuhvaćeni su svi punoljetni prijavljeni, optuženi i osuđeni počinitelji kaznenih djela radi ispitivanja opsega i rasprostranjenosti kriminaliteta za područje cijele Republike Hrvatske.

Definicije

Kriminalitet u smislu statističkih istraživanja obuhvaća pojavu od podnošenja prijave za počinjeno kazneno djelo do okončanja postupka koje je proglasilo državno odvjetništvo, odnosno do pravomoćne sudske presude.

Punoljetni počinitelji kaznenih djela jesu osobe koje su u vrijeme počinjenja kaznenog djela imale navršenih 18 godina života i protiv kojih je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen te optužene osobe (uključujući osobe protiv kojih se progon poduzima privatnom tužbom) protiv kojih je kazneni postupak pravomoćno završen.

Mlađa punoljetna osoba jest osoba koja je u vrijeme počinjenja djela navršila 18, a nije navršila 21 godinu života, kojoj sud može izreći odgojnu mjeru posebnih obveza, odgojnu mjeru pojačanog nadzora i kaznu maloljetničkog zatvora, a ako počinitelj u vrijeme suđenja nije navršio 21 godinu života, odgojnu mjeru upućivanja u disciplinski centar i zavodsku mjeru. Počinitelju koji je u vrijeme suđenja navršio 21 godinu života sud može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora, u granicama koje se primjenjuju za trajanje maloljetničkog zatvora.

Prijavljena osoba – poznati počinitelj jest punoljetni počinitelj kaznenog djela protiv kojeg je postupak po kaznenoj prijavi i prethodni postupak završen odlukom kojom je odbačena prijava, prekinuta istraga, obustavljena istraga ili podnesena optužnica.

Prijavljena osoba – nepoznati počinitelj jest, počevši od obradne godine 2015., nepoznata osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava državnom odvjetništvu za počinjeno kazneno djelo. Zaključno s obradnom godinom 2014., nepoznati počinitelj je nepoznata osoba protiv koje je podnesena kaznena prijava državnom odvjetništvu, a nije otkrivena ni nakon isteka godine dana od dana podnošenja kaznene prijave. Ta promjena imat će ograničen utjecaj na podatke o ukupno prijavljenim počiniteljima te prijavljenim nepoznatim počiniteljima kaznenih djela jer se može očekivati da će se dijelu nepoznatih počinitelja iste godine otkriti identitet te će u tim slučajevima doći do dvostrukog uračunavanja u istoj godini.

Optužena osoba jest punoljetna osoba protiv koje je sudu podnesena optužnica ili privatna tužba, protiv koje je kazneni postupak pravomoćno završen odlukom suda kojom se obustavlja kazneni postupak, optužba odbacuje, donosi oslobađajuća ili odbijajuća presuda, određuje prisilni smještaj ili liječenje na slobodi za neubrojivu osobu ili se počinitelj proglašava krivim.

Osuđena osoba je punoljetna osoba proglašena krivom prema kojoj je izrečena kazna ili druga mjera: zatvor, novčana kazna, odgojne mjere ili maloljetnički zatvor, ili se osoba proglašava krivom, a oslobađa kazne.

Osobni podaci o počinitelju kaznenog djela

Osobni podaci o počinitelju kaznenog djela odnose se na stanje u trenutku počinjenja kaznenog djela.

Pod pojmom godine života smatraju se godine starosti koje su osobe navršile u doba počinjenja kaznenog djela, a ne godine starosti u vrijeme donošenja odluke.

Pod školskom spremom podrazumijeva se najviša završena škola koju je osoba stekla završavanjem neke redovite škole, škole koja zamjenjuje redovitu školu, polaganjem privatnih ispita u redovitoj školi ili završavanjem tečaja kojim je prema aktualnim propisima stečena određena školska sprema.

Zanimanje podrazumijeva vrstu posla koju osoba obavlja radi stjecanja sredstava za život, a vrste zanimanja preuzete su iz Nacionalne klasifikacije zanimanja 2010. − NKZ 10. (NN, br. 147/10. i 14/11.).

Državljanstvo je pravno stanje osobe (državljanina) određeno pripadanjem državi, što znači da osoba ima prava i obveze koje za nju predviđaju država, ustav ili uprava.

Kazne i druge mjere

Nakon završenoga kaznenog postupka optužena osoba može biti osuđena te joj se u tom slučaju izriče kazna zatvora, novčana kazna, odgojna mjera ili maloljetnički zatvor, ili se proglašava krivom, a oslobađa kazne.

Počinitelju kaznenog djela sud određuje kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to kazneno djelo. Pritom se uzima u obzir svrha kažnjavanja i sve okolnosti koje su utjecale na to da je kazna blaža ili teža. Kazna može biti ublažena i ispod propisanog minimuma za određeno kazneno djelo kad postoje uvjeti za ublažavanje kazne iz članaka 48., 49. i 50. Kaznenog zakona.

Ako počinitelj jednom ili nekoliko radnji počini više kaznenih djela za koja mu se istodobno sudi, riječ je o stjecaju kaznenih djela. Sud za svako kazneno djelo utvrđuje kaznu prema zakonu, a zatim za sva ta djela izriče jedinstvenu kaznu.

Osim glavne kazne, može se izreći i sigurnosna mjera (jedna ili više).

Sigurnosne mjere jesu:

– obvezno psihijatrijsko liječenje, čl. 68. Kaznenog zakona

– obvezno liječenje od ovisnosti, čl. 69. Kaznenog zakona

– obvezan psihosocijalni tretman, čl. 70. Kaznenog zakona

– zabrana obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti, čl. 71. Kaznenog zakona

– zabrana upravljanja motornim vozilom, čl. 72. Kaznenog zakona

– zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, čl. 73. Kaznenog zakona

– udaljenje iz zajedničkog kućanstva, čl. 74. Kaznenog zakona

– zabrana pristupa internetu, čl. 75. Kaznenog zakona

– zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora, čl. 76. Kaznenog zakona

– zabrana držanja i nabavljanja životinja, čl. 76.a Kaznenog zakona.

Oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta posebne su mjere, uređene člancima 77. do 79. novoga Kaznenog zakona.

Kazna zatvora može se izreći samo kao glavna kazna. Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca ni dulja od 20 godina. Za najteže i najpogibeljnije oblike teških kaznenih djela može se propisati kazna zatvora u trajanju od 21 do 40 godina, a iznimno, ako su počinjena u stjecaju i pod uvjetima propisanima Kaznenim zakonom, i do 50 godina (dugotrajni zatvor).

Novčana kazna može se izreći kao glavna i sporedna kazna. Propisuje se i izriče u dnevnim iznosima. Novčana kazna ne može biti manja od 30 dnevnih iznosa ni veća od 360 dnevnih iznosa, osim kad je novčana kazna od 500 dnevnih iznosa izričito propisana Kaznenim zakonom ili za kaznena djela počinjena iz koristoljublja, kad se može izreći do 1 000 dnevnih iznosa.

Kazna zatvora do jedne godine i novčana kazna mogu se izreći uvjetno (članak 56. Kaznenog zakona) te se neće izvršiti ako osuđenik u roku od jedne do pet godina ne počini novo kazneno djelo.

Kazna zatvora u trajanju duljemu od jedne, a kraćemu od tri godine i novčana kazna mogu biti izrečene djelomično uvjetno. U slučaju kazne zatvora neuvjetovani dio kazne mora iznositi najmanje šest mjeseci, a najviše jednu polovicu izrečene kazne. Neuvjetovani dio novčane kazne ne može iznositi manje od jedne petine ni više od jedne polovice izrečene kazne.

Mlađemu punoljetnom počinitelju (od 18 do 21 godine starosti) koji je počinio kazneno djelo kao punoljetna osoba sud može izreći maloljetnički zatvor i odgojnu mjeru. Ako je mlađi punoljetni počinitelj u tijeku postupka navršio 21 godinu života, sud mu može umjesto maloljetničkog zatvora izreći kaznu zatvora.

Kazna maloljetničkog zatvora (članak 24. Zakona o sudovima za mladež) može se izreći za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora od tri godine ili teža kazna, a ne može biti kraća od šest mjeseci ni dulja od pet godina, a samo iznimno do deset godina za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili u slučaju stjecaja najmanje dva kaznena djela s propisanom kaznom zatvora duljom od deset godina.

Odgojne mjere propisane su u članku 7. Zakona o sudovima za mladež (NN, br. 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. i 126/19.), a na mlađe punoljetnike primjenjuju se na temelju članka 105. spomenutog Zakona.

Klasifikacija kaznenih djela osnova je statističkih istraživanja o počiniteljima kaznenih djela. Prema nazivu kaznenog djela, članka, stavka, točke te vezama članaka i stavaka određuju se šifre kaznenog djela te rasponi propisanih kazni prema odredbama Kaznenog zakona.

Promjene u Klasifikaciji kaznenih djela uvjetovane su izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. U skladu sa strukturom i sadržajem novoga Kaznenog zakona (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.), Državni zavod za statistiku izradio je novu klasifikaciju kaznenih djela koja se primjenjuje od 1. siječnja 2013. Kako bi se omogućila vremenska usporedivost s dosadašnjom klasifikacijom kaznenih djela, provedeno je uparivanje kaznenih djela između novoga i staroga Kaznenog zakona (NN, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.) u slučajevima u kojima postoji pravni kontinuitet. Budući da je nastala i promjena u strukturi, broju i sadržaju glava kaznenih djela, nije moguće održati vremenski slijed između dva kaznena zakona na razini glave kaznenih djela i na razini kategorije ꞌꞌostala kaznena djelaꞌꞌ.

Kaznena djela iz područja sporednoga kaznenog zakonodavstva (izvan Kaznenog zakona) prikazuju se nazivom zakona bez navođenja članaka.