Pravosuđe - Maloljetni počinitelji kaznenih djela

METODOLOŠKA OBJAŠNJENJA

Izvori i metode prikupljanja podataka

Na temelju Zakona o službenoj statistici (NN, br. 25/20.), podaci o kriminalitetu maloljetnih prijavljenih, optuženih i osuđenih osoba prikupljaju se redovitim statističkim istraživanjima koja se koriste sljedećim statističkim izvještajima: Statistički izvještaj za maloljetnu osobu prema kojoj je postupak po kaznenoj prijavi i pripremni postupak završen (obrazac SK-3) i Statistički izvještaj za maloljetnu osobu prema kojoj je kazneni postupak pred vijećem pravomoćno završen (obrazac SK-4).

Statističke izvještaje ispunjavaju nadležna državna odvjetništva nakon donošenja konačne odluke te županijski i općinski sudovi koji sude u prvom stupnju nakon što je postupak pravomoćno završen.

Jedinice promatranja jesu maloljetni počinitelji kaznenih djela koji mogu biti počinitelji, supočinitelji, poticatelji ili pomagatelji.

Ako jedna osoba počini nekoliko kaznenih djela (stjecaj), kao glavno djelo uzima se najteže kazneno djelo. Kad nekoliko osoba sudjeluje u počinjenju jednoga kaznenog djela, svaki se sudionik (počinitelj) smatra jedinicom promatranja. U tom slučaju svako će se djelo evidentirati kao obilježje svakog sudionika, s tim da se odgovorom na posebno pitanje utvrđuje je li riječ o sudioništvu.

Dana 1. siječnja 2013. stupio je na snagu novi Kazneni zakon (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22). Navedenim zakonom, osim što su uvedeni novi i preinačeni postojeći opći instituti materijalnoga kaznenog prava, propisan je i novi katalog kaznenih djela.

Obuhvat

Statističkim istraživanjima obuhvaćeni su svi maloljetni počinitelji kaznenih djela – prijavljeni, optuženi i osuđeni – radi ispitivanja obujma i rasprostranjenosti kriminaliteta za područje cijele Republike Hrvatske.

Definicije

Kriminalitet u smislu statističkih istraživanja obuhvaća pojavu od podnošenja prijave za počinjeno kazneno djelo do okončanja postupka od strane državnog odvjetništva, odnosno pravomoćne odluke suda nadležnoga za maloljetnike.

Za razliku od Kaznenog zakona koji je bio na snazi do 1. siječnja 2013., novi Kazneni zakon (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. − ispravak) ne upotrebljava više termin "maloljetnik" i "maloljetna osoba", nego izrazom "dijete" definira osobu do 18. godine života (članak 87. stavak 7.). Istodobno, članak 7. novoga Kaznenog zakona isključuje primjenu kaznenog zakonodavstva prema djetetu koje u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije navršilo 14 godina života. Kako je ovdje u osnovi riječ o terminološkim, a ne sadržajnim promjenama, a kako bi se osigurala pravilna interpretacija objavljenih statističkih podataka, za potrebe ovog Priopćenja zadržana je dosadašnja terminologija. Zakon o sudovima za mladež (NN, br. 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15.) sadržava i dalje termin "maloljetnik" u njegovu dosadašnjem značenju.

Maloljetni počinitelj kaznenih djela jest osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela imala navršenih 14 godina, a nije navršila 18 godina života, prema kojoj postupak po kaznenoj prijavi nije pokrenut (odbačena prijava), pripremni postupak je obustavljen ili je podnesen prijedlog za izricanje kazne ili druge mjere. Kazneni postupak pravomoćno je završen odlukom kojom se postupak obustavlja ili se izriče kazna ili druga mjera.

Mlađi maloljetnik jest osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 14, a nije navršila 16 godina života i koja se ne može kazniti, nego joj se mogu izreći samo odgojne mjere.

Stariji maloljetnik jest osoba koja je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršila 16, a nije navršila 18 godina života i kojoj se mogu izreći odgojne mjere, a uz uvjete predviđene Zakonom o sudovima za mladež i maloljetnički zatvor.

Prijavljena osoba jest maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojem je postupak po kaznenoj prijavi i pripremni postupak završen.

Optužena osoba jest maloljetna osoba prema kojoj je kazneni postupak pred vijećem pravomoćno završen odlukom kojom je obustavljen postupak pred vijećem ili je izrečena kazna ili druga mjera (maloljetnički zatvor ili odgojne mjere).

Osuđena osoba jest maloljetni počinitelj kaznenog djela prema kojem je izrečena kazna i druga mjera: maloljetnički zatvor, pridržaj maloljetničkog zatvora ili odgojna mjera. Odgojne mjere jesu sudski ukor, posebne obveze, upućivanje u disciplinski centar, pojačana briga i nadzor, pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi, upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojni zavod i upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu.

Osobni podaci o počinitelju kaznenog djela

Osobni podaci o počinitelju kaznenog djela odnose se na stanje u trenutku počinjenja kaznenog djela.

Pod pojmom godine života smatraju se godine starosti koje su osobe navršile u doba počinjenja kaznenog djela, a ne godine starosti u vrijeme donošenja odluke.

Pod školskom spremom podrazumijeva se najviša završena škola koju je osoba stekla završavanjem neke redovite škole, škole koja zamjenjuje redovitu školu, polaganjem privatnih ispita u redovitoj školi ili završavanjem tečaja kojim se po važećim propisima stekla određena školska sprema.

Zanimanje podrazumijeva vrstu posla koju osoba obavlja radi stjecanja sredstava za život, a vrste zanimanja preuzete su iz Nacionalne klasifikacije zanimanja 2010. − NKZ 10. (NN, br. 147/10. i 14/11.).

Državljanstvo je pravno stanje osobe (državljanina) određeno pripadanjem državi, što znači da osoba ima prava i obveze koje za nju predviđaju država, ustav ili uprava.

Kazne i druge mjere za maloljetne osobe

Maloljetnicima se za počinjena kaznena djela mogu izreći odgojne mjere, maloljetnički zatvor i sigurnosne mjere.

Svrha je odgojnih mjera da pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječu na njegov odgoj, razvoj cjelokupne ličnosti i jačanje osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.

Odgojne mjere jesu mjere upozorenja, mjere pojačanog nadzora i zavodske mjere.

Mjere upozorenja jesu sudski ukor i posebne obveze, a izriču se kad treba utjecati na maloljetnikovu ličnost i ponašanje.

Mjere pojačanog nadzora jesu pojačana briga i nadzor, upućivanje u disciplinski centar te pojačana briga i nadzor uz dnevni boravak u odgojnoj ustanovi. Izriču se kad za maloljetnikov odgoj i razvoj treba poduzeti trajnije mjere uz odgovarajući stručni nadzor i pomoć, a nije potrebno maloljetnikovo odvajanje od dotadašnje sredine.

Zavodske mjere jesu upućivanje u odgojnu ustanovu, upućivanje u odgojni zavod i upućivanje u posebnu odgojnu ustanovu, a izriču se kad prema maloljetniku treba poduzeti trajnije i intenzivnije odgojne mjere ili mjere liječenja uz njegovo odvajanje od dotadašnje sredine.

Zavodske mjere primjenjuju se kao krajnje sredstvo i smiju trajati, u granicama određenima Zakonom o sudovima za mladež, samo onoliko koliko je potrebno da bi se ostvarila svrha odgojnih mjera.

Maloljetnički zatvor jest kazna lišenja slobode s posebnostima u odnosu na uvjete izricanja, trajanje, svrhu i sadržaj kazne.

Maloljetnički zatvor može se izreći za kaznena djela za koja je zakonom propisana kazna zatvora od 3 godine ili dulja kazna, a ne može biti kraća od 6 mjeseci ni dulja od 5 godina. Samo iznimno može biti do 10 godina za kaznena djela za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora ili u slučaju stjecaja najmanje dva kaznena djela s propisanom kaznom zatvora duljom od 10 godina.

Pridržaj maloljetničkog zatvora – sud može presudom izreći da je maloljetnik kriv za kazneno djelo i istodobno pridržati izricanje kazne maloljetničkog zatvora kad smatra da se izricanjem krivnje i prijetnjom naknadnog izricanja kazne može počinitelja odvratiti od daljnjih kaznenih djela. U tom slučaju sud maloljetniku uz presudu može izreći odgojnu mjeru pojačanog nadzora i jednu ili više posebnih obveza.

Prema maloljetniku sud može uz odgojnu mjeru ili kaznu maloljetničkog zatvora izreći sigurnosne mjere (jednu ili više).

Sigurnosne mjere primjenjive na maloljetnike jesu:

– obvezno psihijatrijsko liječenje, čl. 68. Kaznenog zakona

– obvezno liječenje od ovisnosti, čl. 69. Kaznenog zakona

– obvezan psihosocijalni tretman, čl. 70. Kaznenog zakona

– zabrana upravljanja motornim vozilom, čl. 72. Kaznenog zakona

– zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja, čl. 73. Kaznenog zakona

– zabrana pristupa internetu, čl. 75. Kaznenog zakona

– zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora, čl. 76. Kaznenog zakona.

Oduzimanje imovinske koristi i oduzimanje predmeta posebne su mjere uređene člancima 77. do 79. novoga Kaznenog zakona.

Klasifikacija kaznenih djela osnova je statističkih istraživanja o počiniteljima kaznenih djela. Prema nazivu kaznenog djela, članka, stavka, točke te vezama članaka i stavaka određuju se šifre kaznenog djela te rasponi propisanih kazni prema odredbama Kaznenog zakona.

Promjene u Klasifikaciji kaznenih djela uvjetovane su izmjenama i dopunama Kaznenog zakona. U skladu sa strukturom i sadržajem novoga Kaznenog zakona (NN, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.), Državni zavod za statistiku izradio je novu klasifikaciju kaznenih djela, koja je u primjeni od 1. siječnja 2013. Da bi se osigurala vremenska usporedivost s dosadašnjom klasifikacijom kaznenih djela, izvršeno je uparivanje kaznenih djela između novoga i staroga Kaznenog zakona (NN, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), u slučajevima u kojima postoji pravni kontinuitet. Budući da je došlo i do promjene u strukturi, broju i sadržaju glava kaznenih djela, nije moguće održati vremenski slijed između dvaju kaznenih zakona na razini glave kaznenih djela i na razini kategorije ꞌꞌostala kaznena djelaꞌꞌ.

Kaznena djela iz područja sporednoga kaznenog zakonodavstva (izvan Kaznenog zakona) prikazuju se pod nazivom zakona, a ne navođenjem članaka.